Pozicija prodavca i kupca nepokretnosti otprilike liči na dvojicu diplomata za pregovaračkim stolom koji iz različitih uglova gledaju na predmet interesovanja. Svaka strana želi sebi priskrbiti bolju poziciju, a skoro pa identično finansijski razlozi su inicijalna kapisla stupanja u „rat“. Ova metafora može zvučati grubo, ali stvari se bolje razumiju ako ih lagano preuveličamo. Interes prodavca je da dobije najveću moguću cijenu za svoju nepokretnost da ne ulazimo u razloge prodaje koji su intimne prirode, osim ako ne zadiru u pravnu valjanost vlasništva pa se prodavac pokušava „riješiti“ stana, naplatiti novac koji mu ne pripada i kupcu ostaviti golem problem.
No takvi slučajevi su rijetki i sada već prošlost pogotovo ako se Ugovor ovjerava kod savjesnog Notara, koji je kupca dužan upozoriti na rizike i posljedice pravnog posla. Dakle, enormno niska cijena stana signal je kupcu za dodatni oprez. Nekretnine koje se mogu valjano prometovati, sa urednim vlasništvom predmet su prodaje i kao takve stoje na raspolaganju kupcima.
Obzirom da uvažavanje generalno doživljava kolaps i vuće se po ovoj našoj Bosni i Hercegovini kao slomljena raga, nije ni čudo da u svijetu nepokretnosti postoje momenti kada prodavac dobro naruži kupca zbog date ponude za predmetnu nepokretnost.
Dakle, savjestan kupac ima pravo na mišljenje, na vlastitu percepciju vrijednosti za pregledanu nepokretnost i ima pravo izraziti to mišljenje u obliku „ponude iza koje stoji“. Prodavac raspolaže svojom imovinom kako želi i plasira cijenu kakvu želi ali postoji kultura komunikacije i respekta drugog i drugačijeg mišljenja, koja bi prodavca trebala navesti na to da se zahvali na ponudi ako mu ne odgovara ma koliko ona izlazila iz okvira njegovih očekivanja. To je savjestan prodavac.
Savjestan kupac bi trebao ispuniti nekoliko uvjeta:
1. Ne nipodaštavati nepokretnost
2. Ako daje ponudu za neku nepokretnost to treba činiti jasno, decidno i iza svoje ponude treba „stajati“ u smislu da ako prodavac pristane na istu, trgovina se treba završiti.
Dakle, bilo da prodajete ili kupujete a da pri tom ne bacate rukavicu u lice, nije dvoboj nego džentlmenski dogovor.